Pioniri i partijsko pero
Oslobođenjem Niša od osmanske vlasti 1878. godine započinje dinamična kulturna i politička transformacija grada, čiji je najvažniji stub bio nastanak građanske štampe. Vekovima ubačen u orijentalni kulturni krug, Niš je vesti i informacije primao gotovo isključivo usmenim putem. Ključna tačka ovog preokreta ogleda se upravo u radikalnom prelazu sa usmenog, kafanskog informisanja – gde su čaršijske glasine, turske kafane i hanovi bili jedini centri političkog života – na prve štampane tiraže koji su modernizovali javnu reč i doneli evropske tekovine na jug Srbije.
-Početak je bio težak. Niš je u to vreme bio mala varoš sa nešto više od 13.000 stanovnika, bila je velika nepismenost, jedva 40 odsto stanovnika bilo je pismeno, kaže istoričar Niškog istorijskog arhiva Boban Janković.
Prve niške štamparije i listovi prekinuli su monopol usmenog prepričavanja. Građani više nisu morali da čekaju putnike namernike u kafanama kod „Margera” ili „Zelenog venca” da bi saznali vesti iz Beograda i sveta; informacije su postale opipljive, štampane na papiru i dostupne svima. Kafane, doduše, nisu izgubile svoj značaj, ali su od mesta gde se sumnjive vesti rađaju postale mesta gde se štampa čita, komentariše i gde se zbog nje žustro debatovalo.
Ključna imena niškog novinarstva
Kosta Čendeš (Čendagić): Najznačajnija figura rane niške štampe. Bio je vizionar, knjižar, izdavač i vlasnik prve stalne štamparije. Pokrenuo je i lično uređivao istorijski, prvi lokalni list „Niški vesnik” (1884).
Kosta Radulović: Istaknuti urednik i publicista koji je vodio radikalski list „Sloboda”, unoseći u nišku čaršiju oštru i beskompromisnu partijsku polemiku protiv obrenovićevskog režima.
Miloš V. Popović: Čovek koji je formalno doneo prvu štamparsku mašinu u Niš i registrovao prvu kratkotrajnu štampariju pre Čendeša.
“Sloboda” I “Niški vesnik”-Rat političkih ideja na novinskim stranicama
Ubrzo nakon donošenja Ustava iz 1888. godine i zakona koji su garantovali slobodu štampe, Niš postaje poprište žestoke borbe političkih partija kroz lokalne listove. Glavni akteri ove medijske borbe bili su listovi „Sloboda” i „Niški vesnik”. List „Sloboda” bio je glasilo Radikalne stranke, duboko ukorenjen u narodu, zastupajući ideje o ustavnosti, lokalnoj samoupravi i pravima seljaštva. Nasuprot njemu, „Niški vesnik” je reflektovao poglede liberalnih i naprednjačkih krugova, bližih dvoru i obrenovićevskoj eliti. Kroz oštre uvodnike, polemike i političke pamflete, ova dva lista su vodila bespoštedni rat rečima. Politička borba na njihovim stranicama nije bila samo lokalnog karaktera; ona je odražavala duboke ideološke podele unutar cele Kraljevine Srbije, a Niš je zahvaljujući tome postao drugi najvažniji novinarski centar u zemlji.
-Istorijski arhiv u svoj zbirci čuva I časopis “Đače. Izlazio je samo dve godine, od 1888 do 1889. godine. Urednik tog časopisa bio je Petar Niketić, imao je malu formu, džepno izdanje I predstavlja početak dečje štampe u Nišu, kazao je Janković.
Od kafanskih razgovora do javnog mnjenja
Vrhunac svog značaja i transformacije Niš doživljava tokom Prvog svetskog rata, kada preuzima istorijsku ulogu ratne prestonice Srbije (1914–1915). U grad se evakuišu Vlada, Narodna skupština, diplomatski kor, ali i celokupna srpska intelektualna i novinarska elita. Niš preko noći postaje politički i medijski centar slobodnog sveta. Upravo ovde, u Nišu, doneta je istorijska Niška deklaracija kojom su proklamovani ratni ciljevi i ideja o ujedinjenju Južnih Slovena. Lokalne štamparije radile su danonoćno, a niški listovi tog doba prenosili su zvanična saopštenja presbiroa, vesti sa fronta i održavali moral nacije u najtežim trenucima. Štampa je u ratnom Nišu prerasla okvire lokalne političke borbe i postala ključno oružje u odbrani državnog suvereniteta, čime je grad trajno upisan na mapu evropske istorije novinarstva.
Od prvih štampanih redova, koji su menjali način na koji Nišlije dolaze do informacija, preko žestokih političkih polemika, pa sve do ratnih izdanja u vremenu kada je grad bio prestonica Srbije – niška štampa bila je mnogo više od prenosioca vesti. Ona je oblikovala javno mnjenje, pratila istorijske prekretnice i svedočila o sazrevanju jednog grada i njegovog društva. Od kafanskih razgovora do novinskih stubaca, Niš je prešao put od usmenog do modernog javnog života, a prve stranice njegove štampe ostale su trajni zapis vremena u kojem je grad postajao važan politički, kulturni i medijski centar Srbije.
ZANIMLJIVOSTI
Prva mašina stigla na volovskim kolima
Tehnološki skok iz usmenog društva u sferu štampane reči u Nišu se desio bukvalno preko noći. Prva štamparska mašina Miloša Popovića dopremljena je u grad 1881/1882. godine na volovskim kolima, praćena velikom radoznalošću Nišlija koji su dolazili samo da vide to „čudo tehnike”.
Slovoslagači kao politička elita
Pošto je procenat pismenosti u tek oslobođenom Nišu bio izuzetno nizak, prvi radnici u štamparijama (slovoslagači) nisu bili obični radnici, već uvaženi članovi društva. Oni su često polupismene tekstove lokalnih političara morali sami da ispravljaju, preuređuju i jezički uobličavaju na licu mesta, direktno utičući na kreiranje javnog mnjenja.
Kafanska distribucija
Prvi tiraži „Niškog vesnika” i „Slobode” nisu se prodavali na kioscima (koji tada nisu postojali), već su dečaci raznosili primerke direktno u kafane. Vlasnici kafana su kupovali po jedan ili dva primerka, a onda bi najpismeniji gost naglas čitao vesti celoj kafani. Na taj način, kafane su ostale centar informisanja, ali su prešle sa ogovaranja na komentarisanje štampanih tekstova.











